Za austrijska preduzeća Srbija je geografski bliska, a privredno drugačija. Ta blizina navodi na to da se tržište tretira kao još jedan sused iz EU — greška zbog koje projekti redovno postaju skuplji i sporiji nego što je planirano.
Srbija je kandidat za članstvo, ali ne i članica Evropske unije. Promet robe, standardi, boravišno i radno pravo stoga slede sopstvena pravila. Istovremeno se pravni okvir u mnogim oblastima postepeno usklađuje sa evropskim standardima — što znači da današnji uslovi ne moraju biti i oni prekosutrašnji.
Ko to uzme u obzir, nalazi tržište sa kvalifikovanim stručnim kadrom, konkurentnom strukturom troškova i znatnom potrebom za modernizacijom infrastrukture, energetike i industrije.